Po fotografijama smo znali da će stan biti pomalo "retro". Nismo znali da će biti u potpunom raspadanju. U dvije sobe kreveti su prilično rašireni, a kao pomoćni ležaj je kauč na razvlačenje, koji se doduše ne rasklapa do kraja od slova V, tako da pola osoblja i danas uspravlja leđa. Domaćica - inače vrlo simpatična - rekla je da je u redu, da ga idem oprati u moru. Barem da smo je dobro razumjeli. Komunikacijska barijera bila je ogromna. Govorimo češki, slovački, engleski i njemački, osnovni francuski i hebrejski, a nismo se razumjeli. Kad smo stigli, nismo joj dugo objašnjavali da je čekamo vani. Stan je odličan jer ima dvije velike terase. Ono što nema, primjerice, je pun broj pribora za jelo za broj osoba kojima se iznajmljuje. Klima uređaj je brutalan trošak, znali smo to, ali kada smo vidjeli njegove žice, potpuno smo se oduševili njegovom upotrebom. To je ujedno i prvi stan u kojem smo doživjeli kupnju vlastitog wc-a. Ormari u jednoj sobi nisu se mogli zatvoriti jer je armatura otpadala, ladica u kuhinji ispala je samo u prolazu, djeca nisu mogla ni zatvoriti vrata kad nisu bila namještena, a nema ni preporučenih mrežica za prozore u jednoj od soba, pa se u njoj zbog napada komaraca spavalo samo možda dva sata. Hladnjak se može podešavati, ali je njegov učinak toliko minimalan da nam se trećina hrane pokvarila. Dobro, pozvala nas je domaćica još jednu godinu, ali hvala, ne.