hr
hr
hr
Tradicionalna kuhinja kontinentalne Hrvatske odražava povezanost geografije i gastronomije. Oštra klima sjeverne Hrvatske s dugim, hladnim zimama dovela je do nastanka "konkretnijih", masnijih jela baziranih na mesu, pikantnim začinima i ukiseljenom povrću. Na razvoj ove kuhinje utjecale su mađarska, austrijska i turska gastronomija, donoseći tradiciju pripreme raznovrsnih gulaša i čobanaca te polaganog kuhanja namirnica. Predstavljamo ti 5 tipičnih jela kontinentalne Hrvatske:
Štrukle su možda najpoznatija delicija sjeverozapadnog dijela Hrvatske. Pripremaju se i u slatkoj i u slanoj varijanti, a glavni sastojak im je tanko vučeno tijesto za čiju je izradu potrebno podosta vještine i vremena. Takvo se tijesto, ovisno o želji, nadjeva različitim sastojcima: sirom, makom, jabukama, tikvom i repom. Najpopularnije su štrukle punjene svježim sirom i zapečene u vrhnju.
Paprikaš je jelo za koje važe dva osnovna pravila: treba biti dobro začinjeno slatkom ili ljutom crvenom paprikom (otuda i naziv jela) te valja pustiti da se svi sastojci polako kuhaju u svojim sokovima. Paprikaš se radi od kombinacije mesa i povrća, a za područje Slavonije i Baranje tipičan je fiš-paprikaš koji se priprema od riječne ribe.
Purica s mlincima je jelo koje se tradicionalno ponajviše veže uz Zagorje. Riječ je pečenoj puretini koja se poslužuje s posebnom vrstom ručno rađenog tijesta – mlincima. Njihova priprema je jednostavna: izrađuje se tanko tijesto bez kvasca koje se peče, lomi u manje komade i naposljetku zalijeva masnoćom koje je meso pustilo tijekom pečenja.
Kulen je vrsta kobasice tipične za područje Slavnije i Baranje. Priprema se od krupno mljevenog, pikantno začinjenog, dimljenog i sušenog mesa. Proces pripreme prepoznat je kao važan dio tradicije, a kulen je uvršten na listu zaštićenog kulturnog dobra Hrvatske.
Kotlovina je specijalitet karakterističan po načinu pripreme. Naime, svinjeći kotleti i kobasice peku se u vlastitom soku i vinu u posebnoj metalnoj posudi – kotliću – po kojem je samo jelo i dobilo ime. No posebnost ovog jela nije samo u njegovu okusu, već i u činjenici da se kotlovina tradicionalno uvijek priprema na otvorenome, najčešće na sajmovima, pa za lokalno stanovništvo predstavlja neku vrstu kolektivnog kulinarskog događaja.
